Vjerojatno smo se barem jednom susreli s nekom pričom o strašnom zmaju. Zmajevi su nam ulijevali strah i nepovjerenje, no onda se odnekuda pojavio sasvim drag i umiljat ljubičasti zmaj koji je potaknuo našu maštu.
Jednom davno ja, Ljubičasti Zmaj, živio sam u kraljevstvu kojim je vladao nespretni kraljević. Vještica je na njega bacila kletvu nespretnosti pa se stalno spoticao na sve oko sebe. Kletve ga je moglo osloboditi samo to da se vještica spotakne o dva patuljka.
Odlučio sam pomoći svom prijatelju kraljeviću pa sam otišao po patuljke. Posjeo sam ih na leđa, raširio krila i poletjeli smo prema kraljevstvu. Tamo smo pokupili kraljevića pa svi potom svi zajedno odletjeli do vještičje spilje. Kraljević je pozvao vješticu da izađe. Za to vrijeme patuljci su legli u travu. Vještica je izašla, ja sam rigao vatru na nju, a ona je od iznenađenja poskočila i spotakla se o dva patuljka koja su ležala u travi.
Tako je kraljević bio oslobođen kletve nespretnosti i postao je najspretniji borac u kraljevstvu. Od tada je moje prijateljstvo s kraljevićem bilo svaki dan sve veće.
Sven Janči
Još dok sam bio malen i odrastao na dvoru svoga oca kralja Artura, slušao sam priče o začaranoj princezi. Nju je zločesta vještica pretvorila u ružnu djevojku i zatočila je u dvorcu iza sedam gora i sedam mora. Princeza je mogla slobodno lutati dvorcem preko dana, a noću, kada bi se pretvorila u lijepu djevojku, čuvao ju je zmaj.
Kad sam dovoljno narastao, odlučio sam pronaći princezu i spasiti je. Trebalo mi je sedam godina da pronađem dvorac u kojem je princeza bila zarobljena. Kako sam se prišuljao vrtu i ugledao princezu kako sjedi na klupi stabla. Tiho sam je zovnuo da nas zmaj ne čuje i rekao joj da sam ja princ koji će ju spasiti, ali da mora napraviti sve što joj kažem. Rekao sam joj da ode do jezera i zapliva, a onda počne glumiti da se utapa. Kako je bio dan, zmaj je čvrsto spavao pa je samo vještica čula princezu kako vrišti. Brzo je došla i stala na rub jezera jer se vještice boje vode. Bila je toliko izvan sebe što će se princeza utopiti da uopće nije primijetila kad sam joj se približio s leđa i svom snagom je gurnuo u vodu. Za par minuta vještica se otopila kao snijeg i od nje nije ostao ni trag.
Polako je i čarolija s princeze nestajala. Brzo sam odjurio u dvorac do zmaja, izvukao svoj mač i ubio ga. Princeza i ja smo zajahali mog konja i vratili se na dvor moga oca. Tamo su nam podanici pripremili veliko slavlje.
Matej Bedenic
Jednom davno dogodilo se čudo, ali čekajte da vam se prvo predstavim. Ja sam Milica – kraljica svih vještica. Jučer sam dobila pismo od sedam patuljaka. „Imamo problem:“, pisalo je, „princ ne želi poljubiti Snjeguljicu da oživi.“
Nisam znala što da napravim. Postojao je samo jedan lijek za to, ali nisam ga mogla nabaviti sama. Odlučila sam pozvati patuljke i svog ljubimca zmaja. „Trebate mi nabaviti: tri crvene košulje, zlatne cipelice, močvarnu žabu i haljinu bijelu kao snijeg.“ rekla sam im. Samo oni po to mogli otići jer se to nalazilo na samo jednom mjestu. Jednom jedinom mjestu na koje ja nisam mogla ni kročiti. Šuma zle vještice Nikolije bila je začarana i ja tamo nisam smjela doći jer bih se ugušila. Poslala sam stoga patuljke i zmaja po to, ali predugo ih nije bilo. Pošto mi je Snjeguljica bila najbolja prijateljica, odlučila sam poći sama. Izradila sam masku jer sam shvatila da neću moći živjeti bez Snjeguljice i svoga zmaja Princa. Krenula sam. Nakon nekoliko dana sve sam pronašla osim patuljaka i Princa. Tada sam shvatila – možda ih je Nikolija zarobila. Nisam mogla ništa drugo nego otići po njih. Otišla sam do njenog dvorca i vidjela ih. Zmaj i sedam patuljaka bili su u kavezu. Došla sam do nje. „Opet se susrećemo.“ rekla je. „Nisam mislila da ću te opet vidjeti.“ Prvi put sam se suočila s njom. Uzela sam svoj štapić i napokon ju zauvijek ubila.
Svi zajedno smo sretni otišli kući i ja sam napravila napitak. Patuljci su napitak dali kraljeviću koji ga je popio te nakon toga ipak poljubio Snjeguljicu. Ona se probudila, a sutradan smo svi zajedno slavili u mom dvorcu. Sve je dobro što se dobro svrši.
Luna Culjak
Ujutro sam se probudio. Otišao sam na Roka. Inače, za one koji ne znaju, Roko je moj ljubičasti zmaj. Razumijem zmajski govor i zbog toga razumijem Roka kada kaže da sam nespretan. Prije nego sam otišao na Roka, uzeo sam sedlo. Dok sam ga nosio, palo mi je na nogu, no srećom ne na cijelo stopalo, već samo na palac. Kad sam tako sjeo na Roka, krenuli smo u takozvanu zemlju čuda za koju ljudi navodno govore da u njoj žive vještica i još neka stvorenja. Nakon dva sata stigli smo u zemlju čuda u kojoj je sve bilo od slatkiša. Nedaleko od mjesta na koje sam sletio vidio sam jednu malu kućicu od Oreo keksa. Pomislio sam da u njoj živi vještica. Ostavio sam Roka u obližnjem grmu misleći da sam dobro postupio jer bi odlazak vještici mogao biti opasan. Otišao sam do vrata kuće i pokucao. Znao sam da je to vještičina kuća te mi je upravo ona i otvorila vrata. Bila je ljubazna prema meni i nudila mi čokoladu koju do tada još nisam vidio. S obzirom da odmalena jako volim čokoladu uzeo sam i ovu te pojeo dvije kockice. Počelo mi se vrtjeti u glavi te mračiti pred očima. Pao sam u nesvijest. Probudivši se, ispred mene su stajala tri patuljka zabrinutih lica. Shvatio sam da smo zajedno zarobljeni u maloj mračnoj sobi. Ispričali su mi da su zarobljeni i da smo otrovani nekim blagim otrovom od kojeg se ne umire. Lupao sam po vratima, ali uzalud. Nitko nije otvarao. Svom srećom, uočili smo mali prozor. Jedan od patuljaka po imenu Willybold hrabro je rukom razbio staklo pritom se ozlijedivši. Zahvaljujući njemu sva četvorica smo pobjegli. Patuljci Norwey i Fredly zahvalili su Willyboldu i meni te otišli svojim putem. Odlučio sam pomoći Willyboldu te zajedno s njim i Rokom otišao kući. Willybold, kojeg sada od milja zove Willy, i ja postali smo najbolji kompići. Nismo se više upuštali u lude avanture, a Roko je konačno mogao uživati grijući se uz topli kamin u kojem je gorjela vatra.
Marta Ćavar
Ja sam kraljević i moj problem je što sam jaaaaako nespretan. Neki govore da me začarala vještica Metlica. Jedan su dan u dvorac došli ljubičasti zmaj i nekoliko patuljaka. Ljubičasti zmaj je doveo patuljke pa otišao. Moji roditelji su zadržali patuljke kako bi popravljali stvari koje razbijem. Ipak, jednog sam jutra razbio čajnik koji se više nije dao zalijepiti, a vrijedio je barem 10 000 000 eura. Roditelji su se jako razljutili i istjerali me na ulicu. Putovao sam tri dana i onda našao jednu napuštenu kućicu u koju sam se smjestio. Tamo mi nije bilo dobro, ali nakon par dana došla je vještica Metlica. Zatekavši me tamo, poludjela je i počela posvuda bacati stvari. Srećom, ljubičasti zmaj je naišao i spasio me. Vratio me kući i roditelji su me primili natrag. Tamo me dočekala i vještica Lolica koja je na mene bacila neke čini. Te su čini popravile moju nespretnost i opet sam bio normalan kraljević.
Morana Svetina
Nisam ja običan zmaj. Mislim, bio sam dok velika nesreća nije uništila sve zmajeve i pukom srećom samo mene poštedjela. Ipak, neke sam posljedice i ja osjetio. Koža mi je postala ljubičasta, a kasnije sam shvatio da rigam i ljubičastu vatru. I danas, na svoj milijun i peti rođendan, krenuo sam na putovanje. Nakon par sati vidio sam dvorac i male patuljke kako drže malo većeg kraljevića. Iza njih sam vidio slomljena stakla. Sletio sam i pitao što je. Nekim se čudom patuljci nisu preplašili, nego su svi u isti glas rekli: „Kraljevića je začarala vještica i sad je jaaaako nespretan.“ Meni se to nije činilo kao velika briga, no ipak sam im odlučio pomoći. Sjeli su na mene i rekli mi put kojim moramo krenuti. Kada bih bio patuljak, trebalo bi mi pet dana do vještice, no meni je trebalo pet minuta. Vještica se, za razliku od patuljaka, uplašila, no ja sam joj zapriječio put. Suprotno očekivanjima, vještica nije počela izgovarati magične riječi i boriti se sa mnom, već sam je lijepo zamolio da vrati kraljeviću spretnost, što je ona i učinila. Nakon ove pustolovine još sam malo lutao te se vratio u špilju i zaspao.
Mak Terbovc
8.b OŠ GRIGORA VITEZA 